Provedena je opsežna pretraga baza podataka tijekom lipnja 2024. godine. Razvijena je strategija pretraživanja za bazu podataka MEDLINE (koristila se kombinacija termina MeSH i ključnih riječi). Kao ključne riječi korišteni su sljedeći pojmovi: neck pain, isometric exercise, isotonic exercise, static exercise, dynamic exercise, strengthening exercise, stretching exercise, stabilization exercise, endurance exercise, neck mobility, motor control, sensomotoric training, therapeutic exercise, medical exercise, home exercise programme, neck-eye coordination exercise, proprioceptive exercise, Yoga, Pilates, Tai Chi i Qigong. Strategija pretraživanja uključivala je dva ograničenja: vrstu studije (randomizirana kontrolirana istraživanja, sustavni pregled i metaanaliza) i vrijeme objave rada (radovi objavljeni od 2004. godine do 2024. godine). Korišten je engleski jezik. Polazeći od strategije pretraživanja za bazu MEDLINE, napravljene su strategije pretraživanja za druge baze podataka. Izvršena je pretraga sljedećih baza podataka: MEDLINE (platforma Ovid), Scopus, Web of Science Core Collection (platforma Web of Science) i PEDro.

U ovaj sustavni pregled literature uključene su studije (RKI, SP i MA) provedene na odraslim ispitanicima oba spola s KNV-om, trajanja tri ili više mjeseci u trenutku intervencije.

Isključene su studije provedene na ispitanicima sa specifičnom patologijom, poput radikulopatije, hernije intervertebralnog diska, tumora, infektivnih ili upalnih procesa vratne kralježnice, stanja nakon ozljeda ili operativnih zahvata na vratnoj kralježnici, studije koje uključuju ispitanike mlađe od 18 godina i starije od 65 godina te one koje su provedene samo na populaciji žena.

Uključene su studije u kojima ispitanici izvode terapijske vježbe za vratnu kralježnicu, neovisno o tipu vježbe, intenzitetu, učestalosti i trajanju tretmana, kao i one koje istovremeno uspoređuju učinkovitost dvaju ili više tipova vježbi za vratnu kralježnicu. Kao prihvatljiv za usporedbu korišten je bilo koji čimbenik uz koji se može odgovarajuće procijeniti učinkovitost ispitivanog tipa vježbi, kao što su drugi tip vježbi, bez intervencije ili bilo koji pasivni modalitet fizikalne terapije.

Kao mjere ishoda korišteni su: intenzitet boli (mjeren vizualnom analognom skalom – VAS, engl. Visual Analogue Scale, od 0 – 10 cm ili brojčanom skalom ocjenjivanja – NRS, engl. Numeric Rating Scale, raspona od 0 – 10) i stupanj onesposobljenosti (mjeren validiranim upitnicima, The Neck Disability Index [NDI] ili The Northwick Park Neck Pain Questionnaire [NPNPQ], raspona od 0 – 100%) te The Neck Pain and Disability Scale (NPDS), (raspona od 0 – 100). Za uključenje u sustavni pregled literature nisu postavljena ograničenja vezana uz intenzitet boli i stupanj onesposobljenosti, ali nisu uključene studije koje analiziraju samo jednu od promatranih mjera ishoda (intenzitet boli ili stupanj onesposobljenosti).

Chiu i suradnici 2004. godine na 145 ispitanika istražuju učinkovitost vježbi snaženja dubokih fleksora vrata uz postepeno povećanje otpora, provođenih dva puta tjedno tijekom šest tjedana te u usporedbi s kontrolnom skupinom koja nije vježbala, niti je imala neku drugu intervenciju. Neposredni učinak vježbi na bol mjeren NRS-om pokazuje poboljšanje za 34,9% (p<0,001), dok u kontrolnoj skupini nije nađeno značajno poboljšanje. Postignuto poboljšanje vezano za bol u grupi koja je vježbala zadržano je i nakon šest mjeseci, dok u kontrolnoj grupi nisu nađene promjene. Onesposobljenost mjerena pomoću NPNPQ pokazala je neposredno nakon intervencije značajno poboljšanje u obje grupe (p<0,001), s tim da je ono bilo izraženije u grupi koja je vježbala (28,8% prema 18,4%). Nakon šest mjeseci postignuto stanje funkcije kralježnice održano je u obje grupe. Šestotjedni trening vježbi snaženja dubokih fleksora vrata povoljno utječe na onesposobljenost i napose na bol u osoba s KNV-om. (40)

Godine 2016. objavljena su dva RKI-a (iranski i europski) s manjim uzorcima u odnosu na studiju Chiu i suradnika. (41, 42) Iranski autori uspoređivali su vježbe dubokih fleksora vrata uz postupno povećanje pritiska (20–30 mmHg) s izometričkim vježbama (30% maksimalne voljne kontrakcije) u različitim položajima, izvođenima tri puta tjedno kroz deset tjedana. U obje skupine zabilježeno je značajno smanjenje boli prije i nakon intervencije (p<0,001). Iako je poboljšanje boli na VAS skali bilo izraženije u skupini dubokih fleksora (45,45 prema 39,0), razlika nije bila statistički značajna. Slično je utvrđeno i za NDI (16 prema 15,72), uz nedostatnu statističku razliku između skupina (ANCOVA: bol p=0,488; onesposobljenost p=0,492). Oba tipa vježbi pokazala su kliničku učinkovitost u smanjenju boli i onesposobljenosti. (41)

Grupa europskih autora iz Španjolske, Belgije i Njemačke ispitala je učinkovitost vježbi dubokih fleksora vrata u usporedbi s proprioceptivnim treningom prema Revelovu protokolu, na uzorku od 28 ispitanika. Obje su se intervencije provodile pod nadzorom šest puta tijekom dva mjeseca, dok su sudionici ostatak vremena samostalno vježbali dvaput dnevno. Već nakon prve intervencije u obje skupine zabilježeno je značajno poboljšanje u svim ishodima (p<0,05). Tijekom prvog mjeseca dodatno poboljšanje boli (p<0,05) i stupnja onesposobljenosti (p<0,001) zabilježeno je samo u grupi s proprioceptivnim treningom. Na kraju tretmana, nakon dva mjeseca, rezultati su ostali jednaki onima nakon prve intervencije (p<0,001), bez statistički značajnih razlika između skupina. Zaključeno je da su oba tipa vježbi učinkovita za bol i onesposobljenost u osoba s KNV-om, ali se niti jedna nije pokazala učinkovitijom. (42)

Chung i Jeong proveli su 2018. godine vrlo slično istraživanje kao i iranski autori (slična veličina uzorka, ista intervencija, kontrola i frekvencija provođenja vježbi, uz jedinu razliku što je istraživanje trajalo osam umjesto deset tjedana). Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da oba tipa vježbi dovode do značajne redukcije boli na VAS skali i smanjenja stupnja onesposobljenosti prema NDI, ali je poboljšanje veće u grupi koja je provodila vježbe snaženja dubokih fleksora vrata, napose za bol uz statistički značajnu razliku (p=0,001). (43)

Zhang i suradnici proveli su RKI na 70 ispitanika, a u cilju istraživanja razlike učinkovitosti izometričkih i izokinetičkih vježbi snaženja i vježbi istezanja mišića ekstenzora vrata. Ispitanici u obje grupe provodili su vježbe tri puta tjedno tijekom godine dana, a mjere ishoda praćene su nakon tri, šest i dvanaest mjeseci. Smanjenje boli na VAS-skali i poboljšanje funkcije prema NDI nađeno je u obje grupe na svim točkama mjerenja, dok je statistički značajna razlika između grupa nađena za bol od –0,43 (95% CI: 1,92 do –1,06; p=0,035) te za stupanj onesposobljenosti od –6,56 (95% CI: –17,63 do –4,51; p=0,022) jedino nakon 12 mjeseci, potvrdivši bolju učinkovitost vježbi snaženja u odnosu na vježbe istezanja mišića ekstenzora vrata. (7)

Izometričke vježbe snaženja svih mišića vrata (fleksora, ekstenzora, bočnih fleksora i rotatornih mišića) uspoređene su s vježbama opsega pokreta vratne kralježnice, na uzorku od 68 ispitanika. Obje grupe su provodile vježbe opsega pokreta tijekom dvanaest tjedana dva puta dnevno, minimalno pet puta tjedno, dok je intervencijska grupa još tri puta tjedno provodila izometričke vježbe. Oba tipa vježbi pokazuju značajno snižavanje boli (VAS) i poboljšanje funkcije vratne kralježnice putem NPNPQ (izometričke vježbe [p=0,001], a vježbe opsega pokreta [p=0,04], s tim da su izometričke vježbe statistički i klinički učinkovitije za obje mjere ishoda). (44)

Iversen i suradnici (2018.) u svom su istraživanju podijelili 74 ispitanika u dvije skupine nakon trotjedne multidisciplinarne rehabilitacije. Jedna je skupina tijekom devet tjedana tri puta tjedno provodila vježbe snaženja fleksora i ekstenzora vrata uz progresivno opterećenje elastičnom trakom, dok je druga izvodila općenite vježbe (kružni trening, izdržljivost, vježbe s loptom, istezanje i relaksacija). Nakon tri tjedna zabilježeno je poboljšanje u obje skupine za bol (NRS) i onesposobljenost (NDI), bez statistički značajne razlike između njih (bol: razlika = 1; 95% CI: –0,2 do 2,2; p=0,095; NDI: razlika = 5; 95% CI: –1,8 do 11,7; p=0,148). Nakon dvanaest tjedana razlike su dodatno smanjene (bol: p=0,454; onesposobljenost: p=0,956), ali i dalje bez statistički značajne razlike između grupa. Zbog gotovo 60% odustajanja do kraja intervencije rezultati se trebaju interpretirati s oprezom. (34)

Na uzorku od 101 ispitanika provedeno je RKI u kojem je uspoređena učinkovitost izometričkih vježbi snaženja mišića fleksora i ekstenzora vrata u kombinaciji s vježbama istezanja te samih vježbi istezanja. Nakon jedne godine provođenja vježbi tri puta tjedno nađeno je značajno smanjenje boli za obje grupe, za 51% u grupi koja je provodila kombinaciju vježbi, što je ujedno i klinički značajno, te za 42% u grupi koja je provodila samo vježbe istezanja. Nađena razlika između grupa za bol od –5 (95% CI: –15 do 5; p=0,53) nije bila značajna. Pozitivan učinak na stupanj onesposobljenosti nađen je u obje grupe, ali bez značajnosti (razlika od 0, uz 95% CI: –4 do 5; p=0,79). (45)

Godine 2015. Tunwattanadong i suradnici su na uzorku od 96 ispitanika ispitivali razliku učinkovitosti samostalnih vježbi istezanja mišića vrata i ramenog obruča s kontrolnom skupinom koja nije vježbala, već je samo educirana o pravilnom sjedenju i ergonomskoj prilagodbi. Ispitanici u aktivnoj skupini vježbali su 10–15 minuta dva puta dnevno radnim danom tijekom četiri tjedna. Neposredni učinak na bol prema VAS skali te na stupanj onesposobljenosti prema NPNPQ bio je pozitivan za obje grupe, ali statistički značajno veći u ispitanika koji su provodili vježbe istezanja u vezi boli (prosječna razlika –1,4, 95% CI: –2,2 do 0,7; p<0,001), a bez razlike za stupanj onesposobljenosti (–4,8; 95% CI: –9,3 do –0,4; p=0,034). (35)

U dvostruko slijepom RKI-u Saadat i suradnici su evaluirali posebnu skupinu senzomotoričkih vježbi za vratnu kralježnicu koje uključuju okulomotorne vježbe, vježbe balansa te vježbe pokreta glavom i vratom u cilju osvješćivanja pokreta i položaja vrata. Svi ispitanici proveli su standardnu fizikalnu terapiju koja uključuje primjenu TENS-a na vrat te vježbe snaženja dubokih fleksora vrata, dok je samo polovina od ukupno 44 ispitanika dodatno provodila i senzomotoričke vježbe tri puta tjedno tijekom četiri tjedna. Za obje grupe nakon četiri tjedna nađena je značajna razlika za bol i onesposobljenost (p<0,001) te visoki stupanj učinkovitosti za bol (Cohen’ d=1,93), odnosno nizak stupanj učinkovitosti za onesposobljenost (Cohen’ d=0,35). Između grupa nije nađena statistički značajna razlika (F=1,51; p=0,22) te je zaključeno da dodavanje senzomotoričkih vježbi standardnoj fizikalnoj terapiji neće doprinijeti većem poboljšanju promatranih mjera ishoda. (46)

Pilates vježbe specifično dizajnirane za kroničnu vratobolju, s naglaskom na vježbama opsega pokreta, vježbama snaženja mišića vrata i ramenog obruča te vježbama disanja, uspoređene su s kontrolom koja je smjela uzimati samo paracetamol peroralno u RKI-u provedenom na 64 ispitanika. Vježbe su provođene po jedan sat dva puta tjedno, tijekom dvanaest tjedana. Mjere ishoda praćene su nakon 45, 60 i 90 dana. Za bol u pilates grupi je postignuto kratkoročno i srednjoročno statistički i klinički značajno poboljšanje (p<0,001), s postignutom razlikom nakon 180 dana od 4,5 cm na VAS-skali, a za minimalnu klinički značajnu razliku (engl. Minimal Clinically Important Difference, skr. MCID), uz prag od 2 cm, dok je u kontrolnoj skupini postignuto minimalno poboljšanje, ali bez dosegnute razine statističke značajnosti (p=0,134). Stupanj onesposobljenosti značajno je snižen u obje grupe, ali je poboljšanje statistički značajno veće u pilates grupi (p<0,001) prema kontrolnoj grupi (p=0,01). (25)

Slično istraživanje provela je i grupa turskih autora 2023. godine, uz razliku da su se pilates vježbe provodile tijekom šest tjedana te da ih se usporedilo s kontrolnom grupom koja je samo savjetovana o pravilnoj posturi. Dobiveni rezultati za bol i onesposobljenost vrlo su slični u obje studije, tj. obje grupe dovode do poboljšanja, ali je ono statistički i klinički značajno u ovom radu za obje mjere ishoda za pilates vježbe (p<0,001), za razliku od prethodnog rada u kojem je samo za bol postignuto statističko i kliničko poboljšanje, dok je za onesposobljenost postignuto samo statistički značajno poboljšanje. (37)

Cramer, et al. (2013) proveli su istraživanje na 51 ispitaniku, uspoređujući Iyengar jogu, koju je vodio licencirani instruktor (vježbe posture, snaženja, istezanja i relaksacije), s kućnim programom izometričkih i vježbi istezanja vrata i ramenog obruča prema pisanim uputama. Nakon devet tjedana obje su skupine pokazale smanjenje boli na VAS-skali, no učinak je bio statistički i klinički značajniji u skupini koja je provodila jogu (razlika –13,9; 95% CI: –26,4 do –1,4; p=0,030). U skupini s kućnim vježbama došlo je do blagog pogoršanja funkcije prema NDI-u, dok je u skupini joge zabilježeno značajno poboljšanje stupnja onesposobljenosti (p=0,006) uz umjeren učinak (Cohenov d=0,79). (47)

Godinu dana kasnije, nakon svakodnevnog provođenja joge kod kuće (deset minuta dnevno), bol (p<0,001) i stupanj onesposobljenosti (p=0,001) ostali su značajno smanjeni u odnosu na početne vrijednosti. Klinički značajno poboljšanje (≥ 50%) postiglo je 42,2% ispitanika. Regresijska analiza pokazala je da su prediktori boljeg oporavka bili viši početni intenzitet boli (r²=0,17; p=0,007) i viši stupanj onesposobljenosti (r²=0,09; p=0,044). (38)

Kim Sang-Dol je u SP-u tri RKI-a usporedio jogu s uobičajenom skrbi ili kontrolom bez aktivne vježbe. U dvjema studijama naglasak u programu joge bio je na vježbama snaženja i istezanja mišića vrata i ramenog obruča, dok je u trećoj studiji naglasak bio na vježbama relaksacije, posture, snaženja mišića i fleksibilnosti. Iako je utvrđeno da joga značajno smanjuje bol prema VAS i NRS skali te poboljšava funkciju prema NDI-u u osoba s KNV-om u odnosu na kontrolu, zbog malog uzorka nije se mogao izvesti snažan zaključak o učinkovitosti. (48)

Cramer je s drugom skupinom autora također objavio SP&MA na temelju tri RKI-a (od kojih su dva već uključena u SP prethodno spomenutog autora Kima Sang-Dola). Premda je između uključenih studija nađena značajna heterogenost za bol i onesposobljenost, provedenom MA nađeno je da je u usporedbi s uobičajenom skrbi ili odmorom joga pokazala kratkoročnu učinkovitost uz visoku razinu za bol (SMD –1,28; 95% CI: –1,81 do –0,75; p<0,001) te za stupanj onesposobljenosti (SMD –0,97; 95% CI: –1,44 do –0,50; p<0,001) u osoba s KNV-om te da je učinkovitija ako je temeljena na vježbama i meditaciji. (49)

U istraživanju provedenom 2018. godine na 60 ispitanika, uspoređujući učinkovitost s izometričkim vježbama za vratnu kralježnicu, zaključeno je da komplementarne metode vježbanja, pilates i joga, neposredno nakon šest tjedana provođenja, dovode do statistički značajnog smanjenja boli na VAS-skali i poboljšanja stupnja onesposobljenosti prema NDI-u (za oboje p<0,001) te da su jednako učinkovite kao izometričke vježbe, jer između ispitivanih grupa nije nađena značajna razlika (p=0,05). (50)

Qigong, sastavnica kineske medicine, poseban je oblik vježbanja koji uključuje vježbe pokreta, kontroliranog disanja i meditaciju. (36) Grupa švedskih autora 2007. godine pratila je neposredni, srednjoročni i dugoročni učinak qigonga u usporedbi s kombinacijom vježbi snaženja mišića vrata i ramenog obruča uz postupno opterećenje i vježbi istezanja. Obje grupe ispitanika provodile su vježbe jednom do dva puta tjedno tijekom tri mjeseca. Za bol prema VAS-skali nađeno je poboljšanje >50% ispitanika u obje grupe nakon šest i dvanaest mjeseci, ali ne i neposredno nakon intervencije, dok je za stupanj onesposobljenosti prema NDI-u nađeno poboljšanje >50% ispitanika u obje grupe na svim kontrolnim mjerenjima. S obzirom na to da nisu nađene statistički značajne razlike za obje mjere ishoda, zaključeno je da su obje intervencije jednako učinkovite. (51)

Njemački autori su 2011. godine na uzorku od 122 ispitanika ispitali učinkovitost qigonga (vježbe pokretljivosti vrata, disanja i koordiniranih pokreta tijela) u usporedbi s vježbama snaženja i istezanja mišića vrata i ramenog obruča te kontrolnom skupinom (lista čekanja). Tijekom prva tri mjeseca provedeno je dvanaest tretmana, a u sljedeća tri mjeseca dodatnih šest. Nakon tri mjeseca u sve tri skupine zabilježeno je poboljšanje boli i funkcije, no između qigonga i skupine s vježbama snaženja/istezanja nije bilo statistički značajne razlike u boli (p=0,782) ni onesposobljenosti (p=0,642). Usporedno s kontrolom, obje intervencijske skupine pokazale su značajno bolje rezultate za bol (p<0,001) i onesposobljenost (p=0,002). Slični učinci zadržani su i nakon šest mjeseci (VAS, NPDS). Autori su zaključili da je qigong učinkovitiji od neaktivnosti, ali da je jednako učinkovit kao vježbe snaženja i istezanja. (36)

Tai chi kao i qigong pripada u skupinu komplementarnih metoda vježbanja koje potiču iz Kine te je karakterističan po izvođenju kontroliranih i sporih pokreta u serijama, kombinirajući istovremeno vježbe i tehnike samoobrane. Dok je qigong više usmjeren na vježbe koje utječu na protok energije, tai chi je usmjereniji na sam pokret. Obje metode vježbanja uključuju dinamičke vježbe pokreta mišićno-koštanog sustava, vježbe disanja i meditacije, a u cilju poboljšanja pokretljivosti, mišićne snage i balansa. (36, 39) U usporedbi s vježbama za vrat koje uključuju vježbe opsega pokreta, izometričke vježbe snaženja i istezanja mišića vrata i trupa te kontrolne grupe kao liste čekanja, dvanaestotjedni program vježbanja pokazuje da je tai chi učinkovitiji od nevježbanja za bol i funkciju uz statističku razinu značajnosti samo za bol (razlika –10,5; 95% CI od –20,3 do –0,9; p=0,033) te je jednako učinkovit kao i vježbe za vrat u osoba s KNV-om. Postignuti rezultati zadržani su u istom omjeru i nakon 24-tjednog praćenja. (39)

Kinematički trening je posebno osmišljen program vježbi za vratnu kralježnicu, a u cilju poboljšanja stabilnosti kralježnice, opsega pokreta te brzine i točnosti izvođenja pokreta. Sarig Bahat i suradnici (2014.) ispitali su učinkovitost kinematičkog treninga s potporom virtualne stvarnosti i bez nje na uzorku od 32 ispitanika. Obje su skupine tijekom pet tjedana provodile vježbe pod nadzorom, a potom nastavile samostalno vježbati kod kuće do tri mjeseca. Grupa koja je koristila interaktivnu napravu za virtualnu stvarnost (s vizualnim podražajem) pokazala je statistički značajno poboljšanje boli (VAS, p<0,05) i stupnja onesposobljenosti (NDI, p<0,01) neposredno nakon tretmana. Grupa bez sustava za virtualnu stvarnost imala je značajno poboljšanje samo za funkciju (p<0,05). Nakon tri mjeseca zadržano je poboljšanje funkcije isključivo u grupi koja je koristila sustav za virtualnu stvarnost (p<0,01). Iako je trening s virtualnom stvarnošćui pokazao veću redukciju boli i poboljšanje funkcije u odnosu na standardni kinematički trening, statistički značajna razlika zabilježena je samo za funkciju neposredno nakon intervencije. (52)

Tejera i suradnici (2020.) evaluirali su učinkovitost vježbi uz podršku virtualne stvarnosti u usporedbi s vježbama opsega pokreta vratne kralježnice. Za razliku od studije Sarig Bahat i suradnika, korišteni sustav uključivao je i vizualni i zvučni podražaj (zvuk mora), a vježbe su se provodile putem mobilnih aplikacija u dvije razine težine. Intervencija je trajala četiri tjedna, a ishodi su praćeni neposredno nakon tretmana te nakon jednog mjeseca i nakon tri mjeseca. ANOVA analiza pokazala je statistički značajan učinak vremena na smanjenje boli (VAS) u obje skupine (F=32,06; p<0,01), ali bez značajne interakcije grupa × vrijeme (F=1,98; p=0,12). Slični rezultati dobiveni su i za stupanj onesposobljenosti (F=25,5; p<0,01; interakcija F=0,02; p=0,99). U svim vremenskim točkama zabilježen je visok stupanj učinkovitosti (Cohen’s d = 0,82–1,53; p≤0,01) u obje skupine, s neznatno boljim rezultatima u skupini koja je koristila virtualnu stvarnost, no bez statistički značajne razlike među skupinama te se stoga virtualna stvarnost ne može smatrati učinkovitijom od standardnih vježbi opsega pokreta. (24)

Lin i suradnici na uzorku od 39 ispitanika 2023. godine evaluirali su razliku učinkovitosti konvencionalnih vježbi i vježbi provedenih uz nadzor online. Svi su ispitanici tri puta tjedno tijekom šest tjedana provodili vježbe snaženja mišića dubokih fleksora vrata i stabilizatora skapule, vježbe izdržljivosti te vježbe istezanja, s tim da su ispitanici u intervencijskoj grupi jednom tjedno vježbe izvodili uz nadzor online, a dva puta samostalno, dok su ispitanici u kontrolnoj grupi vježbe izvodili uživo uz neposredni nadzor fizioterapeuta. Nakon šest tjedana u obje grupe došlo je do statistički značajnog poboljšanja boli prema VAS skali (za intervencijsku grupu razlika od 0,8; 95% CI: 0,15 do 1,5; p=0,022; za kontrolnu grupu razlika od 1,4; 95% CI: 0,7 do 2,1; p=0,001) te snižavanja stupnja onesposobljenosti prema NDI-u (za intervencijsku grupu razlika od 4,9; 95% CI: 2 do 7,9; p=0,002; za kontrolnu grupu razlika od 5,5; 95% CI: 0,8 do 10,2; p=0,024). Premda kontrolna grupa pokazuje nešto bolju učinkovitost, dobiveni rezultati ne pokazuju statistički značajnu razliku za bol (p=0,219) ni za onesposobljenost (p=0,822). Stoga je zaključeno da su vježbe provedene uz nadzor online jednako učinkovite kao i konvencionalne vježbe. (28)

Onan i suradnici (2020.) proveli su RKI na uzorku slične veličine i frekvencije vježbanja kao u studiji Lina i suradnika, ispitujući učinkovitost stabilizacijskih vježbi vratne kralježnice (vježbe dubokih fleksora, izometrčke vježbe, vježbe izdržljivosti, istezanja i s otporom). Jedna skupina vježbe je provodila uz neposredni nadzor fizioterapeuta, a druga kod kuće uz videonadzor (telerehabilitacija). U obje skupine postignuto je statistički značajno poboljšanje boli i stupnja onesposobljenosti, uz visok stupanj učinkovitosti i dosezanje minimalne kliničke značajnosti. Iako su rezultati bili neznatno bolji u skupini s izravnim nadzorom, razlike nisu bile statistički značajne (bol: razlika = 0,27; p=0,632; NDI: razlika = 1,70; p=0,412). Autori zaključuju da je telerehabilitacija jednako učinkovita kao i konvencionalni pristup u osoba s KNV-om. (53)

Rasmussen-Barr i suradnici objavili su 2023. godine SP&MA o učinkovitosti različitih tipova vježbi za KNV. U rad je bilo uključeno 25 SP-a na temelju 125 originalnih RKI-a u kojima je ukupno sudjelovao 17.321 ispitanik, s tim da je pet SP visoke kvalitete, sedam umjerene, osam niske, a pet kritično niske kvalitete. Osamdeset pet SP uključeno je u MA. Ispitivane vježbe podijeljenje su u pet kategorija: vježbe motoričke kontrole uz snaženje mišića dubokih fleksora vrata, pilates, vježbe s otporom, tradicionalne kineske vježbe (tai chi i qigong) te joga. Svi ispitivani tipovi vježbi u usporedbi s kontrolom bez aktivnog vježbanja pokazali su kratkoročan pozitivan učinak na bol i onesposobljenost od niske do visoke razine dokaza, s tim da jedino vježbe s otporom nisu pokazale pozitivan učinak na funkciju. U usporedbi s drugim vježbama jedino su vježbe motoričke kontrole pokazale kratkoročno pozitivan učinak na bol i onesposobljenost, ali ne i srednjoročan i dugoročan učinak, dok su za ostale vježbe dobiveni nekonzistentni rezultati ili ih nema, neovisno o vremenu praćenja učinkovitosti vježbi. Autori ovog opsežnog SP&MA zaključili su da se nijedan tip vježbi nije pokazao jasno učinkovitijim, kao i da su dugoročni učinci nejasni te da zbog niske kvalitete dokaza nije moguće preporučiti optimalnu terapiju. (2)

Osnovna prednost istraživanja jest opsežna pretraga baza podataka sukladno smjernicama PRISMA 2020 koja obuhvaća period od dvadeset godina te što su kao vrsta studija uključena randomizirana kontrolirana istraživanja, sustavni pregled i metaanaliza. Dodatna je prednost studije obuhvaćanje analize učinkovitosti vježbi za vratnu kralježnicu u osoba obaju spolova s KNV-om. Provedeni SPL ima i nekoliko ograničenja. Prvo, konačni odabir studija koje su uključene u SPL proveo je samo jedan od autora. Drugo ograničenje je dob ispitanika jer u sustavni pregled nisu uključene studije koje su provedene i na ispitanicima starijim od 65 godina, premda je veći dio ispitanika u tim studijama bio ispod definirane gornje dobne granice prema našim uključnim kriterijima. Treće ograničenje je isključivanje većine SP&MA jer su većim dijelom uključivale studije provedene na osobama samo ženskog spola. Osim toga, nije provedena formalna metaanaliza izabranih radova.