Muškarac u dobi od 72 godine, nepoznate osnovne bubrežne bolesti, s 39 godina imao je pijelonefritis na podlozi nefrolitijaze, a od tada je liječen i zbog arterijske hipertenzije i gihta. U lipnju 2017. godine laparoskopski mu je postavljen kateter za peritonejsku dijalizu (PD). Zbog infektivnih i mehaničkih komplikacija PD kateter je izvađen te mu je u rujnu 2018. godine konstruirana arteriovenska fistula distalno na lijevoj podlaktici. U siječnju 2019. liječen je ambulantno zbog bronhopneumonije. U travnju 2019. godine hospitaliziran je u stanju uremije i epistakse uz krvni tlak 170/80 mm Hg, te je tada započeto nadomještanje bubrežne funkcije hemodijalizom. Dana 12. veljače 2020. pozvan je na transplantaciju kao potencijalni primatelj kadaveričnog bubrega. HLA nepodudarnost (engl. miss match, MM) iznosila je 2,1,1. Rezultat križne probe bio je negativan.

Moždano mrtvi darovatelj bubrega bio je star 83 godine, ženskog spola, uredne vrijednosti kreatinina, s anamnezom arterijske hipertenzije, a uzrok smrti bila je ishemija mozga. Vrijeme boravka u jedinici intenzivnog liječenja bilo je kratko (3 dana), bez hipotenzivnih epizoda, a primala je norepinefrin 0,3 µg/ml/kg/min. Ultrazvučnim pregledom bubrezi su bili uredne morfologije. Uvidom u nalaze darovatelja, a uz informirani pristanak potencijalnog primatelja, transplantacijski tim je odlučio prihvatiti ponudu bubrega uz uvjet prihvatljivog nalaza preimplantacijske biopsije. Preimplantacijskom biopsijom dobivena je kora bubrega s 28 glomerula po prerezu, 2 globalno sklerozirana (Remuzzi 1), bez značajnije fibroze intersticija (Remuzzi 0), bez značajnije atrofije kanalića (Remuzzi 0), urednih arteriola (Remuzzi 0), žarišno uz blago akutno tubularno oštećenje (Figure 1). Konačni Remuzzi score: 1 (1+0+0+0).

Po prispijeću nalaza patohistološke analize bubreg je prihvaćen. Učinjena je transplantacija bubrega uz hladnu ishemiju presatka od 6 sati, toplu ishemiju 12 minuta i prisutnu inicijalnu funkciju presađenog bubrega.

Imunosupresijska terapija je uključivala indukciju baziliksimabom, takrolimus, mikofenolat natrij i prednison.

Diureza je prvoga posttransplantacijskog dana iznosila 5100 ml, a dalje 1650–3350 ml dnevno do otpusta devetoga posttransplantacijskog dana. Vrijednost kreatinina je prvoga posttransplantacijskog dana iznosila 571 µmol/L, a na dan otpusta 205 µmol/L (Figure 2). Na ambulantnom kontrolnom pregledu tri tjedna nakon transplantacije dolazi do daljnjeg pada kreatinina na 176 µmol/L uz klirens kreatinina 52 ml/min i urednu glikemiju.

Prikazali smo slučaj 72-godišnjeg bolesnika s primarnom funkcijom bubrežnog presatka u koji je dobio organ od moždano-mrtvog darovatelja starijeg od 80 godina. Primarna funkcija presatka rezultirala je promptnom depuracijom dušičnih tvari iz organizma, dobrom regulacijom elektrolita i kontrolom arterijske hipertenzije, bez induciranih poremećaja glikemije. U bolesnika nije bilo komplikacija kako intraoperativno tako niti u ranom postoperativnom tijeku, što je rezultiralo brzim oporavkom i kratkim trajanjem hospitalizacije. Sve to govori u prilog visokoga funkcionalnog kapaciteta bubrega vrlo starog darovatelja kratko nakon transplantacije.

Udio darovatelja organa po proširenim kriterijima u zadnjih desetak godina u značajnom je porastu, te u proteklih nekoliko godina iznosi gotovo 50% od svih moždano-mrtvih darovatelja. (7) Iskustva s organima darovatelja starijih od 70 godina ograničena su i djelomično kontradiktorna, a rastuća životna dob darovatelja prepoznata je kao jedan od najvažnijih čimbenika za loše preživljenje presatka. (8) Međutim, Echterdiek, et al. su nedavno pokazali da je preživljenje organa darovatelja starijih od 70 godina poboljšano i da se kreće u postotcima preživljenja organa darovatelja u dobi od 60–69 godina. (9) Naš slučaj pokazuje da su dobra priprema darovatelja u jedinici intenzivnog liječenja uz preimplantacijsku biopsiju i kratko vrijeme hladne ishemije ključ za procjenu prihvaćanja organa za transplantaciju i primarnu funkciju organa vrlo starih darovatelja.

Poznato je da je broj HLA nepodudarnosti povezan s lošijim dugoročnim preživljenjem presatka; međutim, broj transplantacija s pet ili šest nepodudarnosti u zadnje vrijeme raste s 12,5% na 20,2%. (10) Naš bolesnik je imao četiri nepodudarnosti, od toga jednu na DR-lokusu, a kako će se to dugoročno odraziti u preživljenju bubrega i bolesnika ovisi i o razini imunosupresije, stvaranju donor-specifičnih protutijela, učinkovitoj antivirusnoj profilaksi te učinkovitoj dijagnostici i liječenju popratnih čimbenika rizika za razvoj srčanožilnih bolesti. Pažljivo praćenje bolesnika nakon transplantacije može značajno poboljšati ishode liječenja.

Dobrom rezultatu može doprinijeti i veliko iskustvo transplantacijskog centra s više od 2.500 učinjenih postupaka transplantacije. Naime, veliki centri su skloni preuzeti veći rizik od malih transplantacijskih centara s obzirom na veće iskustvo članova transplantacijskog tima, brže prepoznavanje problema i njihovo rješavanje.

Naše iskustvo pokazuje da je transplantacija bubrega organom vrlo starog darovatelja u dobro odabranog primatelja starije životne dobi siguran postupak nadomještanja bubrežne funkcije koji osim značajno bolje kvalitete života pruža i značajno bolju šansu za dulje preživljenje bolesnika u odnosu na boravak na dijalizi.