STVARNI VOLUMEN TJELESNE VODE U BOLESNIKA LIJEČENIH PERITONEALNOM DIJALIZOM

Sazetak

Sažetak. Volumen tjelesne vode (VTV), jednak volumenu raspodjele ureje (VRU), bitan je u procjeni doze dijalize iz klirensa ureje bolesnika liječenih peritonealnom dijalizom. Pouzdano se određuje samo praćenjem koncentracije vode obi¬lježene tricijem ili deuterijem u plazmi ispitanika. To nisu rutinske metode i umjesto njih rabi se niz alternativnih metoda ili mnoge antropometrijske formule, kojima se VTV pokušava odrediti iz tjelesne težine i visine bolesnika, njegove dobi i spola. Relativno su jednostavne, ali ne uvijek pouzdane. U ovom radu cilj nam je bio praćenjem VTV-a u bolesnika liječenih peritonealnom dijalizom, određenog najčešće korištenom Watsonovom formulom, iz razdoblja dok su bili liječeni ovom metodom i nakon prijelaza na hemodijalizu, odnosno nakon što su bili transplantirani, pokazati da je njihov VTV značajno veći od dobivenog formulom. Neposredno prije prijelaza na hemodijalizu ili neposredno prije transplantacije bubrega 39 bolesnika (14 žena, 25 muškaraca) imalo je, s trbuhom bez dijalizata prosječno 74,60±12 kg, a prema Watsonovoj formuli 37,90±5,80 litara tjelesne vode. U prvih mjesec dana nakon zamjene dijalitičke metode svi su smanjili tjelesnu težinu, prosječno za 3,35±2,55 kg. Prosječna tjelesna težina iznosila je tada 71,25±11,45 kg, a VTV 36,80±5,50 litara. Razlike tjelesne težine i VTV-a nisu bile statistički značajne (ttjelesna težina=1,25, ttjelesna voda=0,84, p>0,05). Gotovo je sigurno da je do smanjenja tjelesne težine u promatranom razdoblju došlo zbog eliminacije nakupljene tekućine. To nadalje znači da su bole¬snici liječeni peritonealnom dijalizom imali, neposredno prije prijelaza na hemodijalizu ili neposredno prije transplantacije bubrega, prosječno 3,35±2,55 litara tjelesne vode više od volumena dobivenog Watsonovom formulom te da njihov VTV nije bio 37,90±5,80 (50,80±7,75% tjelesne težine) nego 41,25±6,85 litara (55,16±9,15% tjelesne težine). Prema t-testu proizlazi da je njihov tadašnji stvarni VTV bio statistički značajno viši od dobivenog formulom (t=2,39, p<0,05), za 8,83%, da je za približno isti postotak lažno viši dobiveni Kt/V i da je onda i smanjenje VTV-a, nakon zamjene peritonealne dijalize bilo statistički značajno (41,25±6,85:36,80±5,50 litara; t=3,20, p<0,01). U zaključku možemo reći da retrogradna pro¬cjena VTV-a u bolesnika liječenih peritonealnom dijalizom pokazuje da je i VTV određen najpoznatijom antropometrij¬skom formulom značajno podcijenjen, a klirens ureje iz istog razloga precijenjen.