HITNO UPUČIVANJE U ORTOPEDSKU AMBULANTU – ŠTO MOŽEMO UNAPRIJEDITI?

Sazetak

Cilj rada bio je analizirati djelovanje hitne ortopedske ambulante i ocijeniti opravdanost upućivanja bolesnika u nju te analizirati postupke ortopeda. Tijekom dvaju tjedana pregledali smo u 2005. godini u hitnoj ambulanti u prosjeku 21,9 bolesnika. Najčešće lokalizacije tegoba u bolesnika bile su: lumbalna kralježnica (39%), koljeno (20%), kuk (12%) i rameni obruč (11%). U 57% bolesnika hitno upućivanje nije bilo opravdano. Najčešće provedena dijagnostička pretraga u hitnoj ambulanti bilo je rendgensko snimanje (33%), a najčešće su propisani peroralni analgetici (67%) i fizikalna terapija (73%). Analiza je pokazala da u hitnu ambulantu dolazi previše neprimjereno upućenih bolesnika, koji bi mogli pričekati na redoviti pregled u ortopedskoj ambulanti ili bi njihovu dijagnostičku obradu i liječenje mogao voditi liječnik opće medicine. U sklopu ortopedske obrade bolesnika prečesto se izvode dijagnostičke pretrage koje bi mogao provesti i liječnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.