125 GODINA PRAĆENJA DOJENAČKE SMRTNOSTI U HRVATSKOJ (1874–1999. GODINE)

Sazetak

Dojenačka smrtnost u Hrvatskoj prati se od 1874. godine. U razdoblju od 125 godina ostvaren je značajan uspjeh u njezinu sniženju od 295,2/1000 živorođenih 1874. do 7,7/1000 živorođenih 1999. godine. Izrazito smanjenje, 10 puta, ostvareno je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Posljednjih godina sniženje je manje od očekivanoga te bolje rezultate imaju neke tranzicijske zemlje koje su krenule s lošijih pozicija. Postoje značajne međužupanijske i unutaržupanijske razlike, ali potrebna je detaljnija analiza da bi se mogli donositi zaključci za razdoblje od 1991. do danas s obzirom na to da u županijama s malim brojem poroda svaki slučaj dojenačke smrti značajno utječe na vrijednost stope smrtnosti. Tijekom promatranog razdoblja značajno su se promijenili i uzroci dojenačke smrtnosti. Nekada su to bili uzroci vezani za opću nebrigu za djecu, loše higijenske uvjete, neprikladnu i nehigijensku prehranu, infektivne bolesti. Danas su vodeći uzroci smrtnosti dojenčadi vezani za zbivanja u perinatalnom razdoblju i kongenitalne malformacije te najveći udio oko 75% u dojenačkoj smrtnosti ima neonatalna smrtnost. Uzroci smrti dojenčadi u nas potpuno odgovaraju slici smrtnosti dojenčadi u razvijenim zemljama. Razmatrajući uzroke smrti, teško je odijeliti utjecaj pojedinih rizičnih činitelja socijalno-gospodarske od onih biološke i medicinske naravi. Težina mogućeg djelovanja činitelja ugroženosti, odnosno njihovo vrednovanje ostaju ključni, neriješeni problem, jer isti događaji u jednog djeteta dovode do smrti, u drugoga će uzrokovati teško i trajno oštećenje, a uvijek će biti i djece na koju rizični činitelji neće djelovati.